Kod pripreme za sportsku aktivnost, u svlačionici, a zatim u dvorani ili na terenu, dijete se uči samostalnosti i odvajanju od roditelja ili odgajatelja. Mogućnost privikavanja na nove situacije je vrlo važan dio odgoja predškolske djece.

Sport uči djecu kako pratiti određene upute. Djeca na treningu slušaju pravila sigurnosti, što im pomaže usvojiti slična pravila kod kuće, u vrtiću ili školi. Razumijevanje važnosti kacige kad voze bicikl, neodlaženje u bazen bez nadzora... sve su to trenuci u kojima je važno da dijete razumije koncept osobne sigurnosti. koja je neophodna za život.

Djeca razvijaju sposobnost snalaženja u prostoru, a svladavanje prepreka na treningu je mnogo više od učenja same strategije sporta.

Nitko ne voli čekati, a pogotovo to ne vole 3,4 i 5 godišnjaci! Vježbanje stajanja u redu i čekanja na svoj red te suzdržavanje uzbuđenja dok čekaju, samo su neki od načina na koji sport dijete uči strpljenju.

Od vježbi u parovima do igranja zajedničkih igara, sport uči djecu kako da rade zajedno za opće dobro.

Znati staviti svoje stvari na mjesto je važna vještina koju će svaki roditelj i odgajatelj znati cijeniti idući put kad npr. igračke budu svuda po podu.

Nije lako kad nisi prvi na redu. Ili kad ne možeš dobiti loptu. Ili ne smiješ stajati pokraj najboljeg prijatelja. Sport uči ove lekcije i pomaže djeci da ih prihvate i nauče riješiti konflikte na primjeren način.

Naučiti dobre manire i razgovarati na način koji poštuju starije, važan je dio odrastanja. Sport uči dijete da se prema treneru odnosi s poštovanjem i da razvije socijalne vještine u ophođenju s prijateljima.

U sportu, djeca moraju stalno iznova pokušavati kako bi postigli i najjednostavnije vještine. Uloviti loptu, pogoditi koš, preplivati bazen ili napraviti zvijezdu - sport djecu uči da se drže aktivnosti dok nešto ne postignu.

Kombinacija slušanja, poštivanja pravila i strpljenja vodi ka disciplini. Kad dijete ima bazu za disciplinu, samodiscipliniranost je idući korak - mogućnost da dijete samo regulira svoje ponašanje.

Razvoj koordinacije se često spominje u kontekstu sportaša, ali koordinacija je potrebna i za stvari koje nemaju veze sa sportom. Vještine kao što su vezanje cipela i pisanje ovise o razvitku koordinacije.

Mladi sportaši uče kako upitati za pomoć trenera i svoje suigrače.

Neizbježno je da će neko drugo dijete određenu vještinu naučiti prije ili bolje od vašeg predškolca, a njemu se to neće sviđati. Sport daje priliku djetetu da se nosi s tim ružnim osjećajem i da ga izrazi na prikladan način, čime postavlja temelje za pravi sportski duh.

Dobro prilagođen program treninga ukazuje na važnost ispravnog postupanja, čak i kad trener ne gleda. Predškolski sportaši kroz sport razvijaju i učvršćuju karakter.

Četverogodišnjak koji pada i ponovo ustaje kako bi savladao zvijezdu ili onaj koji promašuje koševe, ali iznova pokušava i zadržava "ja to mogu" stav, uči se fleksibilnosti i mogućnosti da brzo prebrodi poteškoće.

Dijete koje ne dozvoljava preprekama da ga odvoje od cilja u bilo kojem sportu, razvit će isti stav i u svakodnevnim situacijama.

Sport nije lak. Ipak, ako se dijete trudi, vidjet će napredak. Stoga će početi razumijevati vezu između truda i uspjeha.

Postavljanje ciljeva i vjera u to da ćemo uspjeti, temelj je ambicioznosti. Gledanje starije djece kako bez poteškoća "lete" po dvorani, zabijaju koševe i postavljaju rekorde, potiče dijete na razmišljanje kako će jednog dana biti na njihovom mjestu.

Sport ponekad od nas traži da radimo stvari koje radije ne bi. Kada se suočimo s nečim i izađemo iz svoje zone sigurnosti, tada imamo priliku razviti hrabrost. Hrabrost ne znači samo biti hrabar kad se nečega bojiš, već osobina na koju se možemo pozvati kada trebamo napraviti nešto što ne želimo. Kao na primjer zadaću ili kućanske poslove, zapravo mnoge stvari s kojima će se predškolac morati suočiti u budućnosti.

Dijete koje razvije sve ove sposobnosti, također razvija i samopouzdanje. Samopouzdanje je, jednostavno rečeno, vjera u samoga sebe. Ako si sposoban odraditi trening sam, prateći upute i pravila, slažući se sa suigračima, shvaćajući da možeš naučiti i da je poraz ponekad u redu jer si ambiciozan i hrabar, je li ikakvo iznenađenje da imaš samopouzdanja?