U današnjim vremenima mladi se često fokusiraju na ono što im nedostaje, olako odustaju od svojih želja ističući svoje nestvarne nedostatke kao razloge neuspjeha.
Učenice 7. i 8. razreda naše škole dobile su neprocjenjivu lekciju o tome što se sve može postići kada srce ne poznaje granice. Nakon što su na satovima Hrvatskoga jezika analizirale teške sudbine naših književnica Vesne Parun, Marije Jurić Zagorke i Ivane Brlić-Mažuranić, te kroz lektire „Bijeli klaun” i „Duga” učile o različitosti i čežnji za nepobjedivim, njihove razrednice H. Šarić, I. Jurica i I. Krnić, pripremile su im susret koji će pamtiti cijeli život.
U goste im je stigla Karmen Herceg, mlada i uspješna šibenska dizajnerica, žena koja je, unatoč teškom fizičkom invaliditetu, završila fakultet i danas aktivno radi u svojoj struci. Njezin put nije bio nimalo lak. Dok su mnogi, izuzev njezine obitelji, sumnjali u njezine mogućnosti i predviđali joj neuspjeh, ona je tiho i ustrajno gradila svoj put.
Tijekom iznimno emotivnog i poticajnog susreta, gošća je učenicama pričala o svom životu i radu, pokazala im svoje skice i kreacije te im pokušala objasniti svoju unutarnju snagu koja joj nije dopustila da njezina fizička ograničenja budu prepreka za njezinu maštu i radnu etiku. Karmen je rekla da invaliditet nije identitet, već samo jedna od životnih okolnosti koja se uz hrabrost može nadvladati.
Razrednice su istaknule kako je cilj susreta bio povezati teoriju iz knjiga sa stvarnim životom. Ako su nas likovi iz „Duge” ili „Bijelog klauna” naučili suosjećanju, ova mlada dizajnerica naučila je djevojke hrabrosti i koliko je važno vjerovati u sebe.
Učenice su imale brojna pitanja na koja je Karmen strpljivo odgovarala, a priča o modi potakla je i rasprave o školskim uniformama, primjerenom i neprimjerenom oblačenju, osobnom stilu i mnogim drugim temama.
Susret je završio dugim pljeskom i poklonima za našu gošću, ali svakako i novom razinom razumijevanja prema osobama s invaliditetom. Učenice su iz škole otišle s važnom spoznajom: fizička ograničenja su stvarna, ali su granice naših snova tamo gdje ih sami postavimo.
